Osnovna škola Velika Mlaka

Vukovar – grad heroj

     Vukovar! Napokon, nakon nekoliko sati vožnje tijekom kojih su se ispred mojih očiju izmjenjivali prizori prekrasne prirode i čovjekovih pokušaja da je uništi, dođoh u taj hrabri grad. A u gradu – bolnica- hladna ćelija, memorandum u kamenu ispisan svim hrabrim mrtvima. Grad je pun tišine, ostavljeni u prošlosti sa svojim grobljima, jedinim uspomenama, a mi, kao s drugog svijeta, bučni, veseli, puni snage života. Dolazimo do Ovčare, mjesta duhova. Prekrasna prostorija posvećena je ubijenima, ali zar ih to može vratiti?

    Ponoć je,izlet je gotov, a ja sam stojim na balkonu. Pitam se: da su poginuli znali svoju sudbu, bi li se nastavili boriti? Nadam se da bih i ja za svoju domovinu imao hrabrosti dati život.

                                                                                             Petar Jurilj, 8.a

Vukovar – grad heroj

   Vukovar, grad pobjede i vječnog crpilišta hrvatskog ponosa, hrabrosti i snage. U njemu su mnogi ostavili svoje živote kako bismo mi imali ovo što danas imamo – samostalnu Hrvatsku.

   Kada sam vidio te ulice koje su toliko pretrpjele, pomalo se ražalostih. Građevine se polako obnavljaju. Puno su pretrpjele. Obnovljena vukovarska bolnica nikada nije prestala obavljati svoj častan posao, čak i kad je bilo najteže. Prostorije koje su ostale identične od onog vremena, jezovito podsjećaju na  žalosne i nikakve uvjete u kojima su tadašnji ranjenici prebivali. Željno sam iščekivao izlazak iz bolnice, ali ne zato što  mi se to činilo dosadnim, već zbog toga što je neizdržljivo teško biti u tim prostorijama pola sata, a kamoli više dana. Vukovarsko groblje, polje bijelih križeva koji uspravno stoje u zemlji i podsjećaju na žrtvu ljudi koji su dali svoje živote za Hrvatsku. U hangarima na Ovčari bilo je nepodnošljivo gledati fotografije muškaraca i žena koji su tako podmuklo ubijeni i bačeni u masovnu grobnicu. Cijeli izlet po Vukovaru odavao je tugu i patnju koju je taj grad proživio.

   Pri odlasku iz grada ponovno sam ugledao Vodotoranj te sam se sjetio  onih koji su svoj život dali za grad te su mi mislima prošle riječi:“Navik on živi ki zgine pošteno!“

Matija Jurić, 8.a