Osnovna škola Velika Mlaka

Došuljalo se proljeće

     Nakon hladne i duge zime napokon se došuljalo proljeće. Zima je dugo skrivala prirodu, sada će se uskoro vidjeti prvi vjesnici proljeća. Više nema onoga hladnog i dosadnog vjetra, sada je sve u bojama. Drveće se probudilo, odjenulo je svoj kaput i veselo dočekuje svoje prve voćke.

     I školski put više neće biti prekriven snježnim pokrivačem, nego pozlaćen od mnoštva prelijepog cvijeća. Već vidimo kako se ptice ljube, pjevuše i grade gnijezda za svoje ptiće. Mame i bake sade svoje prvo cvijeće. Sunce to sve promatra sa smiješkom veseleći se ljudima i prirodi, a ponajviše proljeću. Djeca se također vesele, trče, skaču, šire svoje veselje na sve nas. Cvijeće je glavni sastojak proljeća. Kao što juhu ne možemo napraviti bez malo Vegete, tako ni proljeće bez cvijeća ne bi bilo proljeće. Ni ptica bez krila ne bi bila ptica.

     Također obožavam proljeće jer je sve puno boja i tada su svi radosni. Sada umjesto škripanja snijega čujemo pjev ptica.

                                                                            Ivana Lukanović, 6.b

Radujem se proljeću

     Nakon duge, hladne i okrutne zime s nestrpljenjem očekujem proljeće. Bilo bi mi drago da pokuca na moja suha i beživotna vrata. Željela bih ponovno čuti cvrkut ptica, osjetiti blagi, topli povjetarac u kosi i namirisati cvijetak te ga staviti u kosu, baš kako mi je to majka nekad znala napraviti. Željela bih ponovno ugledati bijeli i nježni breskvin cvijet i jaglace kako se žute kraj puta do škole.

     Jednog sunčanog i toplog jutra probudila sam se i osjetila da je toplije nego inače. Potrčala sam van i počela tražiti vjesnike. U svom sam dvorištu ugledala i prvu visibabu. Ispod svilene deke u srcu sam osjećala neopisivu toplinu, a moja draga pririda kao da se probudila iz zimskog sna i ponovno počela uživati u toplim i prozirnim zrakama sunca i blagom, toplom povjetarcu. Radujem se što će jabuka biti rumena i puna sočnog soka, a zlatnici kraj puta će se prije ili kasnije zazlatiti. Radujem se proljeću.

Sara Grlić, 6.b

Proljeće se budi

     Proljeće se budi iz svog dubokog sna. Zima odlazi na praznike, a proljeće zauzima njezino radno mjesto.

Sunce gura plavi mjesec sve dalje od zemlje i govori da je on sada šef. Proljeće uključuje budilice usnulim životinjama i biljkama i govori im da je vrijeme za buđenje. Telefonira lastavicama da je upravo otišla gospođa zima i da je sad ono na njezinom radnom mjestu pa se mogu vratiti natrag. Cvijeće izlazi iz bijele odjeće i ulazi u sjajnu zelenu odjeću. Cvijeće voli proljeće jer je to doba kada se opet mogu igrati i razgovarati sa svojim prijateljima. Ruže opet mogu pokazati svoju ljepotu, tulipani mogu plesati svoj ples, jaglaci, kao i uvijek, zbijaju neke šale, a visibabe sramežljivo stoje sa strane i gledaju kako se ostali lijepo zabavljaju. Dolaze im natrag gosti maslačci koji donose vijesti iz cijelog svijeta.

Medvjedi opet love ribu, ptice pjevaju tradicionalne pjesme, lisica pravi planove kako doći do kokoši, mravi rade nove zemljane kućice, a puževi se vesele zelenoj salati. Svatko 21. ožujka dobije pismo od proljeća u kojem piše:“Sretni vam dani proljeća!“

                                                                                            Filip Ivanković, 6.b

Opet dolazi proljeće

     Čuje se cvrkut ptica, sve je zeleno, nema oblaka ni hladnoće. Opet dolazi proljeće.

     Ustajem iz kreveta i shvaćam da je sve drukčije. Nigdje nema snijega, sunce se veselo smiješi. Djeca izlaze iz svojih domova u prirodu prepunu cvijeća. Drveće se budi i dobiva listiće i cvjetiće. Opet počinju topli i sretni dani, pjev ptica, a tu su i vjesnici proljeća. Sve izgleda poput skulptura od leda, čudesno i tajanstveno. Zima odlazi i nestaje. Kape, šalovi, čizme i rukavice odlaze u ormar.

           Volim proljeće koje je opet tu. Radujem mu se.                 

Iva Tomas, 6.a

Napokon proljeće

      Opet je došlo proljeće. Spustilo se s oblaka i prošetalo zemljom. Za sobom je ostavilo zeleni trag u bjelini te svojom blistavom rukom razbudilo snenu magnoliju. Skakutalo je tako i prosipalo sjaj za sobom. Cvijeće je procvjetalo, potoci su potekli. Radost je zahvatila prirodu. Visibabe i jaglaci ga naviještaju, zime nema te pjevaju himnu proljeću. Djevojke nose lagane haljinice okićene cvijećem. Pletu vjenčiće i veselo skakuću. Mladunčad mačaka veselo se igra trčeći po zelenoj travi okićenoj tratinčicama. Povjetarac mi mrsi kosu dok šećem livadom i berem ljubice. „Napokon proljeće, baš ga volim!“

Lana Tuković, 6.a

Zlatnici kraj puta

   Volim proljeće. Priroda je prekrasna. Cvijeće polako izlazi iz zemlje. Ono kiti livade, polja i šume svojim šarenilom. Vjetar se skriva u krošnjama drveća čekajući sunce. Kada sunce izađe, vjetar se makne iz krošanja i počinje mrsiti kosu djevojčicama i dječacima. I cvijeće željno iščekuje sunce koje ih miluje svojim zrakama.

   Pčele zuje i traže cvijet na kojem bi mogle odmoriti svoja krila. Cvijeće ih radosno prima k sebi. Čak su i ptice radosne. One milim glasom pjevaju pjesmicu suncu. Ostale životinje čuju ptice i odluče im se pridružiti. Zajedno tvore pravi mali orkestar. Mravi izlaze iz mravinjaka i traže hranu koja je ostala zatrpana ispod zimskog pokrivača. Leptiri veselo mašu svojim šarenim krilima. Traže mirno mjesto na kojem bi mogli gledati prirodu. Vjeverica proviruje iz svog skrovišta i sluša mali orkestar.

  Trava se divi ljubičicama. Visibabe razgovaraju sa šafranom o pjesmici suncu. Vjetar nježno njiše cvijeće kao malo dijete. Cvijeće se smije vjetru i pozdravlja ga. Ptičice također pozdravljaju vjetar koji im namiguje. Baš je divna priroda u proljeće, zar ne?

                                            Patricia Huskanović, 6.b

Moj zlatnik

   Probudio me slatki miris proljeća i cvrkut ptica. Pogled mi je odmah pao na zelenu livadu. Znala sam, proljeće se vraća. Kada sam otvorila prozor, sunce je obasjalo moju sobu. Cvijeće me svojim šarenilom pozdravljalo, a ptice pjevušile punim glasom. Puhao je ugodan povjetarac i zanjihao grane drveća. Učinilo mi se kao da mi nasmijanim licima mašu. Ugledala sam gnijezdo na jednoj grani, a u gnijezdu prelijepu pticu koja se svojim sjajnim perjem hvalila.

    Odlučila sam se prošetati. Bila sam sretna jer je bijeli pokrivač nestao, a zavladale su žarke boje. Svi su se vjesnici proljeća okupili i, kao nakon svake hladne zime, zaželjeli dobrodošlicu proljeću, suncu i sreći. Sve se činilo kao pjesma koja svakim trenutkom postaje sve veselija. Zapazila sam jedan žuti cvijet koji je u suncu blistao poput zlatnika. Nisam znala kao se zove taj prelijepi vjesnik proljeća pa sam se zarumenjela od srama.

     Nazvala sam ga moj zlatnik i nadala se da ću ga opet sresti, možda jednog lijepog proljetnog dana.

 Ana Jelić, 6.b