Vozeći se s autobusom vidjeli smo "Hrvatsko narodno kazalište", Koncertnu dvoranu "Vatroslav Lisinski" i najstariji neboder.
Kad smo došli na tihi Mirogoj prvi puta smo izašli iz velikog i bijelog autobusa. Na Mirogoju smo posjetili kip čovjeka koji je počeo graditi Mirogoj, samo sam zaboravila njegovo cijenjeno ime, ah, sjetila sam se, Nijemac, Herman Bolle.
Prošetali smo do najvećeg groba, groba prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, do groba Ivane Brlić Mažuranić, groba Petra Preradovića, do tužnog Zida boli i još nekoliko grobova poznatih osoba. Zatim smo otišli do zagrebačke katedrale. Kažu da je jedan vrh katedrale visok do 105 metara i da njezino postojanje seže u daleku prošlost Zagreba. Poslije toga otišli smo jesti i uputili se do Trga bana Josipa Jelačića, a šetali smo i Harmicom. Pošli smo na nekadašnji Krvavi most, a sada je to samo mala ulica kojom prolaze užurbani ljudi. Vidjeli smo plave električne uspinjače, a vodič nam je rekao da su se nekada zvale zapinjače. Sjeli smo u njih i uspinjače su nas odvezle do Gornjeg grada tj. Gradeca. Tamo smo došli minutu prije nego je bučni Grički top prosuo šarene papiriće po nama. Pošli smo u Muzej grada Zagreba gdje smo vidjeli lijepe i zanimljive predmete. To je bio kraj našeg putovanja.
Na putovanju mi je bilo jako lijepo zato što nisam morala sjediti u školskoj klupi, a u Zagrebu sam se nasmijala i zabavila posjećujući sva ova mjesta. Ovo putovanje ću pamtiti cijeli život.
Sara Grlić, 4. b
.jpg)
