Osnovna škola Velika Mlaka

Prema Konvenciji o pravima djeteta djeca imaju pravo putem radija, novina, knjiga, računala, TV-a i drugih izvora saznati informacije važne za njihovu dobrobit, a uloga odraslih je pomoći im u pronalaženju i razumijevanju informacija. Posljednjih dana suočeni smo s velikom količinom informacija o koronavirusu (COVID-19) što može djelovati zbunjujuće za odraslu osobu, a kod djece također može izazvati osjećaje tjeskobe, straha, uznemirenosti i zabrinutosti. Škole i vrtići su zatvoreni, više nema odlazaka na aktivnosti kojima se dijete bavilo u slobodno vrijeme, a promijenio im se i uobičajeni dnevni raspored. U novonastalim okolnostima iznimno je važno otvoreno razgovarati s djetetom što može pridonijeti njegovu boljem razumijevanju cjelokupne situacije.

1. Informirajte djecu na način primjeren njihovoj dobi

• Prije razgovora s djetetom o koronavirusu (COVID-19) informirajte se o simptomima, komplikacijama i načinu zaštite putem provjerenih službenih izvora informacija (stranica Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo).
• S djecom razgovarajte na način primjeren njihovoj dobi. Provjerite što su djeca dosad saznala. Dopustite da postavljaju pitanja o virusu. Na pitanja odgovarajte što jednostavnije i razumljivije. Kada im govorite o virusu, odmah spomenite mjere koje treba činiti kako bi se spriječila bolest.
• S djecom školske dobi razgovor usmjerite na informacije što je koronavirus, kako se širi i na koji se način može spriječiti širenje. Kritički se osvrnite na informacije koje saznajete putem različitih medija.
• Tinejdžere uputite na korištenje pouzdanih izvora informacija, razgovarajte o informacijama koje saznajete. Kritički se osvrnite na njih.
• Djeci je potrebno objasniti zašto pojačano pazimo na higijenu, a ne samo nametnuti pravilo iz straha i panike, a bez objašnjenja jer tada djeca zapamte paniku i strah, a ne i razlog, odnosno objašnjenje. Dakle, potrebno je reći da postoji virus koji se zove COVID-19 koji se brzo širi zbog čega pokušavamo sve što možemo da ga u tome spriječimo. Budući da znamo da se širi preko ruku, kašljanja i kihanja, potrebno je posebno paziti na pranje ruku i način na koji kašljemo i kišemo.

             2. Razgovarajte o osjećajima zbog novonastale situacije

• Potaknite djecu da iskažu kako se osjećaju zbog novonastale situacije, jesu li uplašeni, zabrinuti. Saslušajte ih i budite uz njih. Zainteresiranost za to kako se dijete osjeća najveća je vrijednost koju mu možete dati.
• Pitajte ih što bi im pomoglo da se osjećaju mirnije. Podsjetite ih da ste tu za njih kad god se osjećaju zabrinuto. Podržavajući odnos roditelja i djeteta glavni je zaštitni čimbenik za dijete pod stresom.

3.  Napravite dnevni plan rada i aktivnosti

• Dogovorite na koji način ćete komunicirati dok ste na poslu, dijete će se tako osjećati sigurnije. Zapišite telefonske brojeve bliskih osoba s kojima dijete može kontaktirati ako je uplašeno i uznemireno.
• Dogovorite plan dana i dnevni raspored – to djeci daje osjećaj sigurnosti.
• Ne zaboravite na online nastavu / Školu na daljinu i budite aktivni u provedbi novoga načina školovanja, budite djeci podrška. To je velika novost, stoga su djeca sigurno zbunjena i neka se teže snalaze, pa je, posebno u počecima provedbe, potrebna veća pomoć i podrška odraslih osoba. Pazite da redovito izvršavaju sve zadatke.
• Na kraju dana razgovarajte kako je prošao dan.
• Potaknite ih na kontakte s vršnjacima (na način na koji je to moguće).
• Izbjegavajte pretjeranu izloženost medijima – pokušajte se ograničiti na informiranje dva do tri puta dnevno. Informirajte se putem pouzdanih izvora informacija.
• Brinite se o sebi – ako se osjećate uznemireno, odvojite vrijeme za sebe i aktivnosti koje će vam pomoći da se umirite.
• Objasnite djeci da koronavirus nema nikakve veze s tim kako tko izgleda, koji jezik govori, odakle dolazi…
• Iskoristite vrijeme za zajedničke igre i kreativne aktivnosti. Igra djece i roditelja pridonosi osjećaju sigurnosti djece, emocionalne povezanosti i bliskosti članova obitelji.

Pripremile Mihaela Tomašić, stručna suradnica pedagoginja i Adriana Vučetić, socijalna pedagoginja

Za psihološku pomoć možete se javiti na:

Telefon za psihološku pomoć – 01 48 28 888 svakoga radnog dana od 10.00 do 22.00 sata.

Hrabri telefon – 0800 0800