Osnovna škola Velika Mlaka

Hrvatski sabor 18. studeni proglasio je Danom sjećanja na Vukovar - kao spomen na tragediju cijeloga jednog grada koji je svoju patnju i herojsku obranu utkao u hrvatsku slobodu i neovisnost.

Pogledajte ovdje:

Siniša Glavašević: Izvješća iz Vukovara

Vukovar nakon pada.

PRIČA O GRADU

      Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?

      Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.

Siniša Glavašević (1960. - 1991.)

Poslušaj Priču o gradu  ovdje

PRIČA O DJETINJSTVU

      Svatko ima pravo na djetinjstvo. Svatko ima pravo, ali ima onih generacija koje ga naprosto daju u zamjenu, u zamjenu za buduća djetinjstva. Takvima je hrabrost urođena, takvima pripada svijet, pripada im čak budućnost.
     Međutim, generacije o kojima govorimo ni to ne mogu uzeti, jer djetinjstvo je čovjeku sve što ima. Ona neiscrpna snaga koju poslije cijeli život troši. A ako svijetu daruju djetinjstvo, onda njima ne ostaje ništa. I tako u krug.
   Takva djeca bez djetinjstva odmah postanu odrasli ljudi, istrošeni, umorni, postaju hodajući spomenici, žrtve čovječanstva, oni su istodobno strah i divljenje, oni u duši vječito nose suprotnosti suza i smijeha, radosti i patnje. Oni su primjer koji nitko ne bi želio biti, ali svi teže toj širini duše.

    Razmišljam, dok ovo pišem, gdje je moje djetinjstvo? Ima li išta čovjek poslije djetinjstva? Naravno, osim sjećanja. Plutam tako vlastitim mislima i kao gusar pokušavam sam sebe orobiti za neku uspomenu.
     Rat me zbunjuje, ali se nadam da ću naći nešto lijepo. Je li to prvi bicikl, ili sram koji me uhvatio kada mi se svidjela jedna djevojčica?
     Djeca obično kažu da ne vole školu, ali kada se sjetim koliko smo svi s osmijehom trčali u razred, jedva čekajući da počne sat i da onda duga kolona papirića s porukama nađe put do onoga kojem je namijenjena, pa kad to još uhvati učitelj ili nastavnik, tada posve sigurno znam da je djetinjstvo čovjeku sve.
     Djetinjstvo treba ispiti najednom, ne treba stati, treba odmah potrošiti sve te čarobne životne kapi, ne ostaviti ništa za poslije, ništa za jednom tko zna kad, jer vidite i sami, dragi moji prijatelji, što može biti. Može doći rat poput ovog i onda se opet neki među nama moraju odreći djetinjstva. Nemojte nikad braniti djeci da uživaju u svojem djetinjstvu, ne tjerajte ih da prerano odrastu, jer što ih poslije čeka? Što - bez djetinjstva?

Siniša Glavašević (1960. - 1991.)

Pjesme učenice Dee Čunčić - Oštarčević (6.b) o Vukovaru

Ja volim Vukovar

Vukovar je prošao kroz razne patnje rata, puno hrabrih ljudi tamo je poginulo braneći svoju zemlju Hrvatsku.

Vukovar je grad heroj koji je bio napadnut od strane zločinaca koji nisu znali što rade te da ubijaju nevine ljude.

Za Vukovar moja ljubav nema granica.

Vukovar grad na obali rijeke ponosan a u duši plače kao dijete.

Vukovar danas ponosan plače kroz suze djece i majki za branitelje koji su pali svoje duše Vukovaru dali.

Sada Vukovar mirno na Dunavu stoji nikome ne smeta niti se ikome žali.

Ta patnja što mu je učinjena hrvat nikad zaboraviti neće.

REĆI ĆU VAM SAMO JOŠ JEDNU STVAR ZAPAMTITE VUKOVAR.

Bijeli križevi

To je bilo prije mnogo godina,ali i dalje je patnja u tom predivnom gradu.

Taj grad mnogo je izgubio.

Izgubio je sreću, a dobio tugu.

Izgubio je heroje svoje, a dobio sive boje.

Taj grad je izgubio sve samo zato jer su ljudi htjeli imati svoju državu.

I dan danas prolazim gradom ponosnim i vidim bijele križeve.

Ali ti križevi nemaju imena, zaboravljeni su.

Vukovar grad palih anđela

Bio je to kišan dan i čula sam kako nešto fućka, bile su to granate.

Razarale su moj lijepi grad Vukovar.Tada je puno ljudi umrlo, ali zašto?

Nisam znala.

Slušala sam radio, na radiu je govorio Siniša Glavašević.

Bio je to dan kada je Vukovar pao pod neprijateljskom rukom.

Krv je tekla kao rijeka.

Moj grad je patio.

I tada je bomba krmača pala na vukovarsku bolnicu.

Ljude su odvodili na Ovčaru i ubijali ih.

Ljudi koji su bili ubijeni bačeni su u masovnu grobnicu.

Pitam se gdje je sva ona sreća koja je vladala gradom.

Nema je.

Postala je duh u vremenu.

Toga dana su me odvojili od Vukovara.

Došla sam u Zagreb.

Dan danas čujem krikove djece u noći.

REĆI ĆU VAM SAMO JOŠ JEDNU STVAR ZAPAMTITE VUKOVAR

RADOVI UČENIKA 3. B RAZREDA NA TEMU:

ŠTO POMISLIM KADA PROČITAM RIJEČ VUKOVAR?

Dan sjećanja na Vukovar

     Danas sam ustala kasno, ali radosno. Ustala sam radosno jer danas izrađujemo panoe o Danu sjećanja na Vukovar.

     Za zadaću smo imali zadatak napisati zadane riječi na prazan papir o tome što pomislimo kada čujemo ili pročitamo riječ Vukovar. Na primjer: za „Vukovar nekada“: tuga za izgubljenim roditeljima, eksplozija, noćne more…, a za „Vukovar danas“: pobjeda, sjeta, snaga… Onaj tko je želio mogao je napraviti lišće i cvijeće od papira. Ja sam izrezala plave cvjetove i nacrtala „šljokičasti“ krug u sredini. Učiteljica je izrezala jedno smeđe i jedno zeleno stablo od papira. Naravno, svi su radili da ne bude jedinica.

     Klara i Šimun obojali su golubove za pano „Vukovar nekada“. Za taj pano golubovi su bili smeđe i crne boje. Drugi pano je bio šaren. Možete li pogoditi kako se zove? Pa naravno! Zove se „Vukovar danas“. Golubice za taj pano bile su šarene.

     Panoe smo radili dva sata, ali smo se potrudili. Za mene ti su panoi naj, najljepši. Ljepši od svih plakata i panoa. Mislim da bi ih mogli nazvati razredni panoi jer je cijeli razred radio na njihovoj izradi.

     Ovaj dan bio je čaroban. Zauvijek ću ga pamtiti. Nadam se da će učiteljica Ljubica, učiteljica Galja i prijatelji isto upamtiti ovaj dan 18.11.2015. baš zbog izrade panoa i veselih misli o nekad tužnom, a danas veselom Vukovaru.

Patricija Maković, 3.b

Više fotografija pogledajte ovdje.

3.d za Vukovar