Osnovna škola Velika Mlaka

PRIRODA I DRUŠTVO: SADAŠNJOST, PROŠLOST I BUDUĆNOST

Istraživanje „Kako su se oblačili preci u mojoj obitelji?“

- Učenici su istraživali kakvu su odjeću nosili njihovi preci - opisivali je koristeći zavičajne nazive za pojedine dijelove njihove odjeće.

- Njihove radove tijekom sljedećih mjesec dana možete pogledati u školskoj knjižnici.

HRVATSKI JEZIK: STVARALAČKO PISANJE

    UČENIČKI RADOVI

     Idemo u Etnografski muzej gledati izložbu pod nazivom „Tko nosi, ne prosi“. U skupini smo Lucija, Tomislav, Marin, Mislav i ja.

     Učiteljica nam je zadala zadatak: nacrtati torbu koja ti se najviše sviđa i napisati sve o njoj. Došli smo i počeli razgledavati . Bilo je tu raznih vrsta torbica . Bile su lijepe jer su imale puno  raznih crta i crtica i boja.

          Svidjelo mi se i to što su bile prikvačene na zid, stavljene u staklo itd. Razgledali smo cijelu izložbu.

           Moja grupa i ja smo se vratili na početak. Prepisivali smo što znači „Tko nosi,ne prosi“. Ovako ide: „Ko pojde ma kud na put i u goste ,triba da ponose nešto za jilo, jer ko zna kako će biti dočekan". Zato kažu: Tko nosi, ne prosi.  Kad smo to napisali morali smo izabrati jednu torbu i nacrtati je na jedan papir. Ja sam  izabrala jednu crnu torbu sa punom šarenih crta i nacrtala ju. Cijeli razred se potpisao  u jednu knjigu, pa sam i ja. Došlo je vrijeme da se vratimo u školu . Prije ulaska u autobus, otišli smo malo u park . Lijepo smo se zabavili, a onda smo krenuli u školu.  Vrijeme u Etnografskom  muzeju brzo je prošlo, no bilo je jako lijepo.

Paula Stepanić,  3.b

      U Etnografskom muzeju bilo mi je lijepo. Vidio sam puno stvari, predmeta i odora. Prvo sam vidio kuhinju i blagovaonicu od drveta. Unutra je bio stol i na njemu ispečeni kruh. Kada smo ušli u drugu sobu vidio sam jednu obitelj. Lijevo su bile dvije žene, a kraj njih su bili žena i muškarac. Vidio sam  sijeno što su muškarac i žena nosili kao zaštitu od kiše. Vidio  sam maske od drveta za maškare. Jedna je bila bizonova, a druga žirafina glava. Vidio sam veliki i mali kovčeg. Ušli smo u treću prostoriju. Vidio sam čovjeka koji za pasom ima kuburu, nož i malu sjekiru. Tu je stajala žena odjevena u bijelo.

     Učiteljica nam je rekla da se ta odjeća nosi za dan žalosti. Bila je na klupijedna mapa gdje sve piše o narodnim nošnjama. Na zidu je bila velika slika, pokrivači za krevet i sagovi. Kraj njih je bio mali tkalački stan kraj kojeg je bila žena sa haljinom na kojoj su   bili zlatni dukati. Kada smo izišli iz Etnografskog muzeja vidio  sam Hrvatsko narodno kazalište.

Tomislav Tatarović, 3.b

     Danas smo posjetili Etnografski muzej u Zagrebu. Razgledali smo izložbu „Tko nosi me prosi“. Odmah po odlasku  iznenadio nas je niz šarenih boja na torbama.

      Pitao  sam se odakle tako mnogo torbi. Na natpisima sam pročitao da dolaze iz Like, Slavonije, Dubrovnika i drugih  krajeva Hrvatske. Neke torbe visjele su na lutkama, a druge su stajale na zidovima. Bilo je malih, velikih, šarenih i jednobojnih. Torbe  su bile izrađene od vune, kože, platna,i krzna. Posebno mi se  svidjela jedno od ovčjeg krzna s kožnim džepom. Neke su torbe imale posebnu namjenu. U jednoj bijeloj u obliku vreće sakupljali su se darovi za Svetu Luciju.

      Najzanimljivija mi je bila velika kutija u obliku torbe u kojoj se  krilo  mnogo zanimljivih stvari. Unutra smo našli slagalice sa slikama torbi. Natjecali smo se tko će brže složiti.

     Tu smo također naučili što su ljudi prije nosili u torbi. Nekad su đaci nosili pločice za pisanje,a danas imamo papir. Nekad su uz sebe nosili molitvenike, a danas nikamo ne idemo bez  mobitela.

      Na izložili sam svašta naučio o tome kako su ljudi prije živjeli. Prije odlaska smo se potpisali u knjigu posjetitelja. Dobar provod nastavio se u parku, sve dok nije došao autobus i odvezao nas kući.

Lovro  Jurilj 3.b

Dora Ivanković, 3.a

Prošlost Velike Mlake

     Gospodin Ivan Krilčić i gospođa Barica Krilčić rođena Ilenić su djed i baka Frana Krilčića iz našeg razreda. Oni su rođeni u Velikoj Mlaki. Pričali su nam o njenoj prošlosti.

    Velika Mlaka je dobila ime po mlakama u mjestu. Jedna od velikih mlaka bila je iza crkve svete Barbare. Djeca su se zimi po njoj klizala, a ljeti se tamo brčkala.

     Velika Mlaka je tada bila puno manja. Imala je otprilike 700 stanovnika. Bila je napredno selo. Kuće su bile napravljene od hrastovine. U njima je bilo sve od drveta. Stanovništvo se bavilo poljoprivredom. Bavili su se i uzgojem krava, a mlijeko su prodavali u Zagrebu. Do Zagreba su išli biciklom ili vlakom. Ljudi su rano ustajali, a kasno išli spavati. Radili su puno i naporno, ali je život bio spor.

Iznenadilo me da ljudi isti kruh jedu tjedan dana i da do Zagreba idu biciklom. Svidjelo mi se kako su djeca bila slobodna jer nije bilo prometa. Zadovoljna sam sa onim što sam doznala.

Paula Varda, 3.a