2020-10-14 13:38:03

Planinarsko izletnička skupina – pješački pohod na Sljeme

      U subotu, 10 listopada 2020. godine hrabra skupina iz 7. d razreda (Leo Jurkić, Dora Masnica, Melani Grgić, Mateo Kosovec, Eva Petrović, Tena Požežanac i Nikol Martinjak) odlučila se za planinarski pohod na Sljeme.

 

Sastali smo se kod Tunela Sljeme i krenuli na planinarski pohod prošavši kroz tunel i došavši na Bliznec. Bikčevićevom stazom stigli do Planinarskog doma Ivan Pačovski  (Puntjarka) za dva sata i 15 minuta. Kratko smo stali, natočili izvorske vode, okrijepili se te veselo krenuli dalje. Vidjeli smo meteorološku postaju, Turističke apartmane „Snježna kraljica“, Župni dom Medvednica, crkvu Majke Božje Sljemenske, kraljice Hrvata, a kod Činovničke livade učenici su izrazili želju da ove zime dođu na sanjkanje.

Uspon je trajao još neko vrijeme jer nam je cilj bio vrh Medvednice, odašiljač tj. Televizijski toranj „Sljeme“.

Stigli smo i do njega, bacili pogled kod Vidikovac na zagorsku stranu te pregledali gornju postaju žičare koja je u izgradnji.

Slijedio je i put nazad tako da je naš pješački pohod završio u 17 sati nakon kojeg je slijedio put do kuće i često spominjani McD.

Leov brojač koraka pokazao je gotovo 35.100 koraka i 25 kilometara.

Rekli su o izletu:

Eva: „Digla sam se u 7. Najbolje je bili kada smo „prenkali“ Jurkica. Najteže kada smo se penjali pa pred kraj.“ Dora: „Digla sam se u 7:30, a najbolje mi je bilo kada smo „prenkali“ Lea. Najteže kada smo se penjali, ali do restorana (onog prvog).“ Melani. „Dignula sam se u 7, a najbolje mi je bilo kada smo išli dolje i „prenkali“ Lea. Najteže mi je bilo popeti se do gore.“ Mateo: „Dignuo sam se u 7. Najbolje mi je bilo kad sam sjeo u auto, a najteže zadnjih pet metara.“ Leo: „Digao sam se u 6:30. Najbolje mi je bilo kada sam Evu nosio (na leđima), a cijeli put mi je bio težak“ Nikol: „Digla sam se u 7. Najbolje mi je bilo kad smo „prenkali“ Jurkica. Bilo mi je malo teško na kraju.“ Tena: „Dignula sam se oko 7:00. Najbolje mi je bilo kada smo zeznuli Lea i kada smo Nikol, Luka i ja išli po Nikolin mobitel. Najteže mi se bilo penjati.“ Luka: „Dignuo sam se u 7:15. Najbolje kada smo „prenkali“ Jurkića. Najteže zadnjih 100 metara prije restorana.“

Pronalazak bunkera iz Drugog svjetskog rata i „Orlovog gnijezda“ te tko stolovao u vili Rebar, moguće ja naš slijedeći planinarski pohod.

Planinarski pozdrav!

Jasmina Lizačić Martinović

U privitku se nalazi kratka snimka.


Osnovna škola Velika Mlaka