TRAKOŠĆAN

14.svibnja najdraži dan mi

Tad smo bili veseli svi.

Oko 8 sati u autobus naše nožice krenule

Prošlo nekoliko minuta, a učiteljice već nekog opomenule.

Prva postaja bila je dvorac Trakošćan.

Iz autobusa su svi izletjeli van.

Gospođa Maja vodička nam je bila,

Mišljenje o nama nije skrila.

Neke pohvalit´ je znala,

A to nije stvar mala.

Neki razredi bili su loši

Pa je morala puno glasa da troši.

Pokazala nam je Trakošćanske sobe,

Ali nismo vidjeli ni jedne primjerke robe.

Poslije su si sendviče prigrizli neki,

A ja sam skrivećki uzela griz seki.

Nakon jela smo se išli igrati.

Zabavljali smo se do 12 sati.

Međutim, neke učiteljice i učenice izgubile se jesu.

Neki tražili smo ih,pitali smo se gdje su.

Kad eto dolaze učiteljice dvije,a izgubljene učenice bile tu su,

Nitko ih se nije sjetio dati im pusu.

Usput, samo za kraj,

Trakošćan je kao pravi raj.

Elizabeta Petravić, 5.c

VARAŽDIN

Čujte vijest ovu:

Putujemo na stanicu novu!

Varaždin čeka nas u sreći i veselju…

Ali dalje nisam čula jer neki učenici melju.

Na groblje išli smo prvo,

U sredini groblja bilo je lipino drvo.

Uputili smo se u centar grada,

Kroasan od čokolade jela sam tada.

Krenuli smo prema kovaču,

Tamo su svi stali da kokodaču.

Bili smo u predvorju srednje škole,

A neki učenici da idu u Mc´Donald's učiteljice mole.

U muzeju kukaca zabavno je bilo,

A uzbuđenje se kod nekih nije krilo.

U Mc´Donald´s smo poslije pošli.

Matea i ja smo po vruće krumpiriće došli.

Elizabeta Petravić, 5.c