Ja sam dvorska dama na dvoru Petra Svačića. Zovem se Lucija i dama sam koja služi kraljici u svakom trenutku kada ona zahtjeva.

    Sada sjedimo u njezinim veliki odajama i pomalo nervozno ćaskamo očekujući glasnika s planine Gvozd gdje kralj vodi bitku s ugarskim kraljem Kolomanom. Obučene smo u dugačke široke haljine od svile s  obaveznim podsuknjama. Gornj dijelovi haljina su jako otvoreni i naglašavaju vrat kao i struk. Čarape su nam guste i bijele, a nosimo poluzatvorene cipele sa malim peticam. Glavu nam krasi uvijek podignuta duga kosa, a frizura je ukrašena s većim ili manjim tijarama. Nosimo, ovisno o položaju na dvoru, bogatiji i raskošniji nakit, a na rukama su obavezne čipkaste rukavice. Sjedimo u polukrugu ispred kraljice, pijemo samo lagana pića, kao npr. čaj uz ukusne male kolačiće koje jedemo prstima ne skidajući rukavice.

     Dolazi glasnik s lošim vijestima da je bitka između Ugarske i Hrvatske države izgubljena, a da je kralj Petar poginuo. Bila je to 1097.godina i bitka koja je  jako važna zato što se borilo za posljednjeg kralja i slobodu Hrvatske države.

     Kraljica je bila sretna jer je njezin rođak Koloman uspio pobijediti, dok smo mi dame tiho plakale za poginulim hrvatskim plemićima.

    Nedugo zatim od 1102. godine Hrvatska je ušla u savez s Ugarskom a ja i dalje tužna zbog izgubljene bitke, vitezova i kralja ostajem dama na dvoru kralja Kolomana.

Ema Cesar,4.b