2012-11-18 20:54:00

18. 11. - Dan sjećanja na Vukovar ("Vukovar - ime sveto")

Hrvatski sabor 18. studeni proglasio je Danom sjećanja na Vukovar - kao spomen na tragediju cijeloga jednog grada koji je svoju patnju i herojsku obranu utkao u hrvatsku slobodu i neovisnost.

Obilježavanje 21. obljetnice stradanja Vukovara u Domovinskom ratu, Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991., održat će se od 10. do 24. studenoga pod geslom 'Vukovaru - sveto ime'

Pogledajte ovdje:

Siniša Glavašević: Izvješća iz Vukovara

Vukovar nakon pada.

PRIČA O GRADU

      Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?

      Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.

Siniša Glavašević (1960. - 1991.)

 

PORUKE UČENIKA 4.B RAZREDA DJECI VUKOVARA

Draga djeco Vukovara,

budite složni i obnovite grad Vukovar, nemojte živjeti u tugi što vaši roditelji i rodbina nisu s vama. Budite hrabri i oprostite drugima.

Karlo Jurčević

Draga djeco Vukovara,

budite sretni, veseli i ponosni na sebe što živite u gradu heroju. Čuvajte rijeke da vam bistro teku, slažite se i volite te živite u ljubavi i miru.

Lana Fistrić

Draga djeco Vukovara,

budite ponosni na heroje koji su obranili vaš grad i cijelu Hrvatsku!

Adrian Ružić

Šaljite poruke mira i tolerancije!

Mateja Palac

Zaboravite svađe, gradite mir jer kako će vaša djeca živjeti u svađi i nemiru?

Tino Panza

Draga djeco,

budite veseli, igrajte se zajedno!

Matej Maršić

Draga djeco Vukovara,

oprostite jedni drugima!

Nikolina Vlašić

Draga djeco Vukovara,

niste vi krivi za rat. Zato volite se, pomirite se, budite svi prijatelji jer prijateljstvo je najvažnije.

Lana Duić

I kad odrastete, sjetite se svog grada heroja!

Ema Cesar

 

VODOTORANJ - SIMBOL VUKOVARA

(RADOVI UČENIKA ŠESTOG RAZREDA NA SATU LIKOVNE KULTURE)

LITERARNI RADOVI UČENIKA OSMIH RAZREDA NA TEMU "VUKOVAR - GRAD HEROJ"

 

Vukovar – grad heroj

     Vukovar! Napokon, nakon nekoliko sati vožnje tijekom kojih su se ispred mojih očiju izmjenjivali prizori prekrasne prirode i čovjekovih pokušaja da je uništi, dođoh u taj hrabri grad. A u gradu – bolnica- hladna ćelija, memorandum u kamenu ispisan svim hrabrim mrtvima. Grad je pun tišine, ostavljeni u prošlosti sa svojim grobljima, jedinim uspomenama, a mi, kao s drugog svijeta, bučni, veseli, puni snage života. Dolazimo do Ovčare, mjesta duhova. Prekrasna prostorija posvećena je ubijenima, ali zar ih to može vratiti?

    Ponoć je,izlet je gotov, a ja sam stojim na balkonu. Pitam se: da su poginuli znali svoju sudbu, bi li se nastavili boriti? Nadam se da bih i ja za svoju domovinu imao hrabrosti dati život.

                                                                                                                                          Petar Jurilj, 8.a

  

Vukovar – grad heroj

   Vukovar, grad pobjede i vječnog crpilišta hrvatskog ponosa, hrabrosti i snage. U njemu su mnogi ostavili svoje živote kako bismo mi imali ovo što danas imamo – samostalnu Hrvatsku.

   Kada sam vidio te ulice koje su toliko pretrpjele, pomalo se ražalostih. Građevine se polako obnavljaju. Puno su pretrpjele. Obnovljena vukovarska bolnica nikada nije prestala obavljati svoj častan posao, čak i kad je bilo najteže. Prostorije koje su ostale identične od onog vremena, jezovito podsjećaju na  žalosne i nikakve uvjete u kojima su tadašnji ranjenici prebivali. Željno sam iščekivao izlazak iz bolnice, ali ne zato što  mi se to činilo dosadnim, već zbog toga što je neizdržljivo teško biti u tim prostorijama pola sata, a kamoli više dana. Vukovarsko groblje, polje bijelih križeva koji uspravno stoje u zemlji i podsjećaju na žrtvu ljudi koji su dali svoje živote za Hrvatsku. U hangarima na Ovčari bilo je nepodnošljivo gledati fotografije muškaraca i žena koji su tako podmuklo ubijeni i bačeni u masovnu grobnicu. Cijeli izlet po Vukovaru odavao je tugu i patnju koju je taj grad proživio.

   Pri odlasku iz grada ponovno sam ugledao Vodotoranj te sam se sjetio  onih koji su svoj život dali za grad te su mi mislima prošle riječi:“Navik on živi ki zgine pošteno!“

Matija Jurić, 8.a


Osnovna škola Velika Mlaka