ŠTEDIONICA ZA SREĆU

Kad bih bio vlasnik štedionice za sreću,

potpuno suprotan smisao dobila bi riječ NE ĆU!

Svakom svojem štediši sašio bih vreću,

neka u nju trpa svoju radost, sreću.

Skupljao bih vreće barem tri put tjedno,

da se svaki štediša osjeća marljivo i vrijedno.

Polijepio bih plakate po cijelome svijetu,

a reklame bi mi nosile i ptice u letu.

Nagrada bi svakom bila da za vreću dajem tri,

pod uvjetom da mi članovi postanu ljudi svi.

Isplate bih obavljao bez prestanka cijeli dan,

s veseljem bih svakome sreću stavljao na dlan.

                                         Petar Karoglan, 3.d