Jutro u mom kraju

Iz sna me budi melodični pjev kosova i cvrkut vrabaca.

Prva jutarnja zraka proviruje kroz prozorsko staklo i igra se na mojim trepavicama stvarajući crvene kolute.

Škaklja me po nosu i zove: „Probudi se!˝

Sneno ustajem i otvaram prozor.

Do mene dopiru mirisi lavande i ružmarina iz moga vrta.

Oni se spajaju s opojnim mirisom tek procvalih ruža i vlažnosti jutra.

Svježi povjetarac škakljao me po licu.

Divota... Mislim ja i polako se opet uvučem u postelju.

Zatvorim oči i vidim da sam na balkonu kamene kuće na moru.

Čujem krikove galebova i šum valova kako udaraju o obalu.

Gledam kako nastaje jutro.

Nebo je uranilo na plavetnilo mora.

Sunčeve zrake se prelijevaju u tisuću boja na morskoj površini.

Ja trčim bosa na morskoj površini.

Razdragana, sretna i slobodna skačem i pjevam : „Pozdravljam te, jutro!˝

Sara Becker, 8.C

Jutro u mom kraju
 

       Jutro, početak novog dana.

     Sunce polako izlazi iza horizonta na vedro, plavo nebo i svojim toplim zrakama grije sve oko mene. Grije tako livade te počinje cvjetati razno cvijeće i bojati krajolik raznim bojama.

     Izdaleka zapuše i lagan, osvježavajući povjetarac, te zanjiše vlati trave i krošnje drveća, s kojih tada padaju bijele latice cvijeća kao u bajci. Zanjiše tako povjetarac i cvijeće, i njihov predivan proljetni miris prenosi zrakom.

    Probudile su se i ptice te veselo lete plavim nebom među bijelim, gustim oblacima, pjevaju živopisne pjesme i traže hranu za svoje mlade koji u gnijezdima strpljivo čekaju svoje roditelje.

    Negdje u daljini čuje se i pjev pijetla te njegov glas poput jeke prolazi pustim osunčanim poljima.

Ines Bedeković, 8.c

       Najljepši pogled ujutro, uz bonacu na moru koju gledam na obali dok sunce izlazi. Uz izlazak sunca budimo se ja i jato galebova koji kreću na potragu hrane. Dan je svanuo. Jedna brodica već isplovljava iz svoje luke, a za njom i ostale, uobičajeno. Počinju sa svojim ulovima riba i provjeravanjem mreža. Za to vrijeme uživamo u zagrljaju sunčevih zraka. Valovi su već nemirno počeli udarati od obalu, čuje se taj umirujući zvuk. Lagana vožnja čamcem, nitko, samo ja i stari radio dok svira Daleka obala, pogledom na sunce i već nemirno more uz žamor galebova. Krećem u nove pustolovine.

Karla Malovoz, 8.c