Dan sjećanja na Vukovar

     Danas sam ustala kasno, ali radosno. Ustala sam radosno jer danas izrađujemo panoe o Danu sjećanja na Vukovar.

     Za zadaću smo imali zadatak napisati zadane riječi na prazan papir o tome što pomislimo kada čujemo ili pročitamo riječ Vukovar. Na primjer: za „Vukovar nekada“: tuga za izgubljenim roditeljima, eksplozija, noćne more…, a za „Vukovar danas“: pobjeda, sjeta, snaga… Onaj tko je želio mogao je napraviti lišće i cvijeće od papira. Ja sam izrezala plave cvjetove i nacrtala „šljokičasti“ krug u sredini. Učiteljica je izrezala jedno smeđe i jedno zeleno stablo od papira. Naravno, svi su radili da ne bude jedinica.

     Klara i Šimun obojali su golubove za pano „Vukovar nekada“. Za taj pano golubovi su bili smeđe i crne boje. Drugi pano je bio šaren. Možete li pogoditi kako se zove? Pa naravno! Zove se „Vukovar danas“. Golubice za taj pano bile su šarene.

     Panoe smo radili dva sata, ali smo se potrudili. Za mene ti su panoi naj, najljepši. Ljepši od svih plakata i panoa. Mislim da bi ih mogli nazvati razredni panoi jer je cijeli razred radio na njihovoj izradi.

     Ovaj dan bio je čaroban. Zauvijek ću ga pamtiti. Nadam se da će učiteljica Ljubica, učiteljica Galja i prijatelji isto upamtiti ovaj dan 18.11.2015. baš zbog izrade panoa i veselih misli o nekad tužnom, a danas veselom Vukovaru.

Patricija Maković, 3.b