BOC, BOC IGLICAMA,

NE DIRAJ GA RUČICAMA!

BODE, BODE JEŽ.

BIT ĆE SUZA – BJEŽ'!

     Bio jednom jedan jež. Imao je bolesna prijatelja u drugoj šumi. Pošao ga je posjetiti. Prolazio je kraj stabla punog jabuka. Spretno se popeo poput cirkusanta na drvo jabuke. Počeo je tresti grane i jabuke su padale i padale. I začas je na zemlji bila puna hrpa jabuka. Zatim se jež bacio sa stabla na leđa i u trenu su se zrele jabuke zabole na njegove iglice. I bi sve kako je zamislio. Stigao je prijatelju pun jabuka. Bolesni prijatelj ježić se nasladio i razveselio, a njegova obitelj, ježica i mali ježići, imali su pravu gozbu. Našem prijatelju ježu još je ostalo jabuka i odnio ih je svojoj mami, staroj ježici, kako bi imala za zimnicu. Bila je jesen i sva šuma bila je u zlatu.
    I ona se veselila dobroćudnom ježu.